I što ti znaš što je Čas obistinjenja?!
Semud i Ad zastrašujući udar su poricali,
pa je Semud uništen povikom strahovitim
a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim.
Njemu je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja palmina debla vidio,
i vidiš li da je itko od njih ostao?
A faraon, i oni prije njega i prevrnuta naselja grijehe činiše,
pa su bili neposlušni poslaniku Gospodara svoga, pa ih je On dohvatio žestokom kaznom.
Mi smo vas, kad je voda preplavila sve, u lađi nosili,
da vam je poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti.
A kad jednom u rog bude puhnuto,
pa Zemlja i brda budu dignuta i od jednog udara zdrobljena,
taj dan će se Događaj strahoviti dogoditi,
i nebo će se razdvojiti – tada će labavo biti.
I anđeli će na krajevima njegovim stajati, a Arš Gospodara tvoga će taj dan iznad njih osmorica držati.
Taj dan izloženi bit ćete i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati.
Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da, reći će: “Evo vam, čitajte knjigu moju,
ja sam, zbilja, i vjerovao da ću račun svoj polagati.”
I on će biti u životu zadovoljan,
čiji će plodovi nadohvat ruke biti.
“Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!”
A onaj kome se knjiga da u lijevu ruku njegovu, reći će: “Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije
i da ni saznao nisam za obračun svoj!
Kamo sreće da me je smrt dokrajčila,
imetak moj mi nije od koristi,
“Zgrabite ga i u okove okujte,
zatim ga samo u vatri pržite,
a onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite;
zaista, on u Allaha Velikog nije vjerovao
i da se nahrani nevoljnik nije podsticao,
zato on ovdje danas nema prisna prijatelja
ni drugog jela osim smrdljive kapljevine
koju će samo nevjernici jesti.”
A Ja se kunem onim što vidite
on – Kuran doista je govor objavljen plemenitom Poslaniku,
a nije govor nikakva pjesnika – kako vi malo vjerujete!
I nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate!
Objava je on od Gospodara svjetova!
A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio,
Mi bismo ga desnicom dohvatili,
a onda mu žilu kucavicu presjekli,
i nitko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.
Zaista je on opomena bogobojaznima,
a Mi, sigurno, znamo da će među vama poricatelja biti.
I on je, zbilja, jad nevjernicima,
a on je, doista, Istina sama.
Zato ti slavi i veličaj ime Gospodara svoga, Veličanstvenoga!
