Ovo su ajeti Knjige jasne!
Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?
Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.
I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.
Oni poriču – pa stići će ih sigurno posljedice onog čemu se izruguju.
Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?
To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.
A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.
A kad je Gospodar tvoj Mojsija zovnuo: “Idi narodu koji se prema sebi ogriješio,
narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao”,
on je rekao: “Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,
da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete – zato podaj poslanstvo i Aronu.
A ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju.”
“Neće!”, reče On. “Idite obojica s dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.
Otiđite faraonu i recite: ‘Mi smo poslanici Gospodara svjetova,
dopusti da sinovi Izraelovi pođu s nama!’”
Faraon reče: “Zar te među nama nismo odgajali dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?
I uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik!”
“Tad sam to učinio”, Mojsije reče, “jer sam spadao u zabludjele,
a od vas sam pobjegao zato što sam vas se bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.
A dobročinstvo koje mi predbacuješ – da nije to što si sinove Izraelove robljem učinio?”
“A tko je Gospodar svjetova?”, upita faraon.
“Gospodar nebesa i Zemlje i onog što je između njih, ako vjerujete”, odgovori on.
“Čujete li?”, reče onima oko sebe faraon.
“Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka”, reče Mojsije.
“Poslanik koji vam je poslan, uistinu, lud je”, reče faraon.
“Gospodar istoka i zapada i onog što je između njih, ako pameti imate”, reče Mojsije.
A faraon reče: “Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!”
“Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?”, upita on.
“Pa daj ga, ako istinu govoriš!”, reče faraon.
I Mojsije baci štap svoj, kad on – zmija prava.
A onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela.
“Ovaj je zaista vješt čarobnjak”, reče glavešinama oko sebe faraon,
“hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa što savjetujete?”
“Ostavi njega i brata njegova!”, rekoše, “a u gradove pošalji da sakupljaju,
sve čarobnjake vješte će ti dovesti.”
I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,
a narodu bī rečeno: “Hoćete li se iskupiti,
da slijedimo čarobnjake, ako oni budu pobjednici!”
A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: “Hoće li nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?”
“Hoće!”, odgovori on, “bit ćete tad sigurno meni najbliži.”
Mojsije im reče: “Bacite ono što želite baciti!”
I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: “Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!”
Zatim Mojsije baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.
Čarobnjaci se onda na tlo baciše,
i rekoše: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,
Gospodara Mojsijeva i Aronova!”
“Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!?”, viknu faraon, “on je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti! Poodsijecat ću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!”
“Ništa strašno!”, rekoše oni. “Mi ćemo se Gospodaru svom vratiti.
Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici.”
I Mi objavismo Mojsiju: “Kreni noću s robovima Mojim, ali bit ćete gonjeni.”
I faraon posla po gradovima sakupljače.
I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,
iz riznica i dvoraca divnih.
Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Izraelovi.
I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.
Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Mojsijevi povikaše: “Samo što nas nisu stigli!”
“Neće!”, reče on, “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.”
I Mi objavismo Mojsiju: “Udari štapom svojim po moru!”, i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo,
i Mi onda tamo one druge približismo,
a Mojsija i sve one koji bijahu s njime spasismo,
To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.
A Gospodar je tvoj zaista silan i milostiv.
I kaži im vijest o Abrahamu,
kad je oca svog i narod svoj upitao: “Što to vi obožavate?”,
a oni odgovorili: “Obožavamo kumire i povazdan im se molimo.”
On je rekao: “Čuju li vas oni kad se molite,
ili mogu li vam koristiti ili naškoditi?”
“Ne”, odgovoriše, “ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju.”
“A da li ste razmišljali”, upita on, “da su oni koje obožavate vi
i koje su obožavali davni predci vaši,
doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,
Koji me je stvorio i na Pravi put uputio,
i Koji me, kad se razbolim, liječi,
i Koji će mi život oduzeti, i Koji će me poslije oživiti,
i Koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!
Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri,
i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,
i učini me jednim od onih kojima ćeš rajske blagodati darovati,
i ocu mom oprosti, on je jedan od zalutalih,
i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,
na Dan kad neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,
samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.”
I Raj će se čestitima približiti,
a Pakao zalutalima ukazati,
i reći će im se: “Gdje su oni koje ste obožavali,
a niste Allaha, mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?”
Pa će i oni i oni koji su ih u zabludu odveli u njega biti bačeni,
i vojske Iblisove – svi zajedno.
I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:
“Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi,
kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,
a na stranputicu su nas naveli zlikovci,
pa nemamo ni zagovornika,
da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!”
To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.
A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.
I Noin je narod smatrao lažnim poslanike.
Kad im brat njihov Noa reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi,
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
Oni rekoše: “Kako da te poslušamo kad te najniži sloj ljudi slijedi?”
“Ne znam ja što su oni radili”, reče on,
“svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,
a ja vjernike neću otjerati,
ja samo javno opominjem!”
“Ako se ne okaniš, o Noa”, rekoše oni, “bit ćeš sigurno kamenovan!”
“Gospodaru moj”, reče on, “narod me moj u laž utjeruje,
pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!”
I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,
To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.
A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.
I Ad je smatrao lažnim poslanike.
Kad im brat njihov Hud reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,
a kad kažnjavate – kažnjavate kao silnici?
Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
Bojte se Onog Koji vam daruje ono što znate,
daruje vam stoku i sinove,
Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje.”
Rekoše oni: “Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
ovako su i narodi davnašnji vjerovali,
i mi nećemo biti mučeni.”
I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće vjerovati.
A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.
I Semud je smatrao lažnim poslanike.
Kad im brat njihov Salih reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,
u vrtovima i među izvorima,
u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?
Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete,
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni,
i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,
koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju.”
rekoše oni: “Ti si samo opčinjen,
ti si čovjek, kao i mi – zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!”
“Evo, to je deva”, reče on, “u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi.
I ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!”
Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.
I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje.
A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.
I Lotov narod je smatrao lažnim poslanike.
Kad im njihov brat Lot reče: “Kako to da se ne bojite?
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
Zašto vi, mimo svog svijeta, sa muškarcima općite,
a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite.”
Rekoše oni: “Ako se ne okaniš, o Lote, bit ćeš sigurno prognan.”
“Ja se gnušam toga što vi radite!”, reče on.
“Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!”
I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,
osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,
a zatim smo ostale uništili,
spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!
To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.
A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.
I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.
Kad im Šuajb reče: “Kako to da se ne bojite?
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
Pravo mjerite na litru i ne zakidajte,
a na kantaru ispravnom mjerom mjerite.
I ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,
i Onog Koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se.”
rekoše oni: “Ti si samo opčinjen,
i ti si samo čovjek kao i mi – za nas si ti, doista, lažac pravi,
zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!”
“Gospodar moj dobro zna što vi radite”, reče on.
I oni su nastavili utjerivati ga u laž, pa ih je stigla kazna iz oblaka – a to je bila kazna jednog strašnog dana.
To je doista dokaz, ali većina njih ne vjeruje.
A Gospodar je tvoj, zaista, silan i milostiv.
I Kuran je, sigurno, objava Gospodara svjetova,
donosi ga povjerljivi Gabrijel
na srce tvoje, da opominješ,
na jasnom arapskom jeziku,
on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih,
zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi Sinova Izraelovih?
A da ga objavljujemo i nekom nearapu,
pa da im ga on čita, opet u njega ne bi povjerovali.
Eto, tako ga Mi u srca grešnikā uvodimo,
oni u njega neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,
koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,
pa će reći: “Hoće li nam se imalo vremena dati?”
Zašto oni kaznu Našu požuruju!?
Što ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,
i naposlijetku ih snađe ono čime im se prijeti,
zar će imati išta od slatkog života koji su provodili?
Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali,
da bi pouku primili, Mi nismo nepravedni bili.
nezamislivo je da to oni čine, oni to ne mogu,
oni ga nikako ne mogu prisluškivati.
Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni!
I opominji rodbinu svoju najbližu,
i budi ponizan prema vjernicima koji te slijede!
A ako te ne budu poslušali, ti reci: “Ja nemam ništa s tim što vi radite.”
I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,
Koji te vidi kad ustaneš,
da sa ostalima molitvu obaviš,
jer On, doista, sve čuje i sve zna.
Hoću li vam kazati kome dolaze đavoli?
Oni dolaze svakom lašcu, grešniku,
oni prisluškuju i većinom oni lažu.
A zavedeni slijede pjesnike.
Zar ne znaš da oni svakom dolinom tumaraju,
i da govore ono što ne rade,
osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A nepravedni će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti.
