Surah Al-Mu'minoon ( The Believers )

Ono što žele vjernici će postići,

oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,

i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju,

i koji milostinju udjeljuju,

i koji stidna mjesta svoja čuvaju,

osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju;

a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju,

i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu,

i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju,

oni su dostojni nasljednici,

koji će Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Mi čovjeka od bíti zemlje stvaramo,

zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo,

pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!

Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,

zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti.

Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili.

Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo je i odvesti,

i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete,

i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje ulje daje i začin je onima koji jedu.

I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite,

i na njima, i na lađama se vozite.

Mi smo poslali Nou narodu njegovu i on je govorio: “O narode moj, samo Allaha obožavajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se Allaha ne bojite?!”

Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: “Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, anđele bi poslao; ovakvo nešto nismo čuli od naših predaka davnih,

on je čovjek džinom opsjednuti, pa pustite ga neko vrijeme!”

“Gospodaru moj”, reče on, “pomozi mi, oni me u laž utjeruju!”

I Mi mu objavismo: “Lađu pred očima Našim i po objavi Našoj pravi, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po dvoje – mužjaka i ženku, i obitelj svoju, ali ne i one od njih za koje je prethodila Riječ, i ne obraćaj Mi se za one koji su nepravdu učinili, jer će, doista, biti potopljeni.\"

Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe, reci: “Hvala Allahu Koji nas je spasio naroda koji je nepravedan!”

I reci: “Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!”

U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju.

Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,

i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: “Samo Allaha obožavajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se Allaha ne bojite?!”

Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onom svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovom svijetu raskošno žive, govorili: “On je čovjek kao i vi – jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete,

i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.

Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?

Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!

Postoji samo život na ovom svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti!\"

On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo.”

“Gospodaru moj”, reče on, “pomozi mi, oni me u laž utjeruju!”

“Uskoro će se oni pokajati!”, odgovorio bi On.

I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili – stradao bi narod nasilnički!

A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali,

nijedan narod ne može ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje,

i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!

Poslije smo poslali Mojsija i brata mu Arona sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim,

faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.

“Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?”, govorili su.

I njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.

Mojsiju smo onda Knjigu dali da bi sinovi Izraelovi Pravim putem išli.

I sina Marijina i majku njegovu znakom smo učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni s tekućom vodom nastanili.

“O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!

Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se bojte!”

A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda,

pa zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!

Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo,

da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.

Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svom strahuju,

i oni koji u dokaze Gospodara svog vjeruju,

i oni koji druge Gospodaru svom ravnim ne smatraju,

i oni koji od onog što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svom Gospodaru,

oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.

Mi nikog ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti. U Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikom se nepravda neće učiniti.

Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.

A kad smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali.

“Sad ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati!

Vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali,

dičeći se Hramom i sijeleći – vi ste ružne riječi govorili!”

Zašto oni o Kuranu ne razmisle? Ili im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim predcima davnim?

Ili oni ne poznaju Poslanika svog, pa ga zato poriču?

Kako govore: “On je lud!” Međutim, on im istinu donosi, ali većina njih prezire istinu.

Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima. Mi smo im dali Kuran, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.

Ili od njih tražiš nagradu? Pa nagrada Gospodara tvog bolja je, On najbolje opskrbljuje.

Ti njih pozivaš na Pravi put,

ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću.

I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u zabludi svojoj jednako lutali.

Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali,

tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti.

On vam daje sluh, i vid, i pamet – a kako malo vi zahvaljujete!

On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti.

On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?

Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih.

Govorili su: “Zar kad pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?

I nama i još davno predcima našim time se prijetilo, ali to su samo izmišljotine naroda drevnih.”

Upitaj: “Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?”

“Allahova!”, odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto onda ne dođete sebi?”

Upitaj: “Tko je Gospodar sedam nebesa i tko je Gospodar Arša veličanstvenog?”

“Allah!”, odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto se onda ne bojite?”

Upitaj: “U čijoj je ruci vlast nad svim, i tko uzima u zaštitu, i od koga nitko ne može zaštićen biti, znate li?”

“Allahovo je to!”, odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?”

Da, Mi im istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci.

Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njime nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Uzvišen neka je Allah Koji je daleko od onog što oni iznose,

Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!

Reci: “Gospodaru moj, ako mi hoćeš pokazati ono čime se njima prijeti,

onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nepravednim!”

A Mi ti, zaista,možemo pokazati ono čime im prijetimo.

Ti lijepim na zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose,

i reci: “Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja sotonskih,

i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!”

Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me,

da uradim kakvo dobro u onom što sam ostavio!” Nikad! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kad će oživljeni biti.

Pa kad se u rog puhne, tad rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.

Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,

a oni čija dobra djela budu laka, oni će posve izgubljeni biti, u Paklu će vječno boraviti,

vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u njemu ostati.

“Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?”

“Gospodaru naš”, reći će, “naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali.

Gospodaru naš, izbavi nas iz nje. Ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili.”

“Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!”, reći će On.

“Kad su neki robovi Moji govorili: ‘Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!’,

vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.

Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli.”

“A koliko ste godina na Zemlji proveli?”, bit će rečeno.

“Proveli smo dan ili samo dio dana”, odgovorit će, “pitaj one koji su brojali.”

“Pa da, kratko ste proveli”, reći će im se, “da ste samo znali!”

“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”

I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara Arša veličanstvenog!

A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.

I reci: “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!