Surah Al-Isra ( The Night Journey )

Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.

A Mojsiju smo Knjigu dali i uputom je sinovima Izraelovim učinili: “Osim Mene zaštitnika ne tražite,

o potomci onih koje smo sa Noom nosili!” On je, doista, bio rob zahvalni.

I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Izraelovim: “Vi ćete, doista, dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.

I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti.

Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imetcima i sinovima i učinit ćemo vas brojnijim.

Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo. A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.

I Gospodar će vam se vaš opet smilovati; ako vi ponovo započnete, započet ćemo i Mi.” A Pakao smo za nevjernike tamnicom učinili.

Ovaj Kuran vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika,

a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.

Baš kao što moli za ono što je dobro, čovjek nekada moli i za ono što ne valja. Čovjek je zaista sklon da ishitren bude.

I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili kako biste mogli tražiti od Gospodara svog blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali – i sve smo potanko objasnili.

I svakom ćemo čovjeku ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu knjigu ćemo mu otvorenu pokazati:

“Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!”

Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj tko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!

Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.

I koliko smo samo naroda poslije Noe uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.

Onome koji želi ovaj - kratkotrajni svijet, Mi mu na njemu brzo dajemo - što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Pakao pripremiti, u kome će se prezren i odbačen peći.

A onaj tko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.

Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvog; a darovi Gospodara tvog nisu nikom zabranjeni.

Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom svijetu razlika u stupnjevima i prednostima bit će, doista, veća.

Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.

Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”

Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni – pa Allah će, doista, oprostiti onima koji se kaju.

Daj bližnjem svom pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj.

Zaista su rasipnici braća sotonina, a sotona je Gospodaru svome itekako nezahvalan.

A ako moraš od njih glavu okrenuti, jer i sam od Gospodara svog milost tražiš i njoj se nadaš, onda im barem koju lijepu riječ reci.

Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao.

Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onom kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.

Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih, doista, veliki grijeh.

I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!

I ne ubijajte nikog koga je Allah zabranio ubiti, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovu nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.

A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!

Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.

Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.

Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.

Sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.

To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Pakao bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen.

Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, anđele uzeo? Vi, zaista, izgovarate krupne riječi.

Mi u ovom Kuranu objašnjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve više otuđuje.

Reci: “Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, oni bi onda potražili put do Vlasnika Arša.”

Slavljen neka je On i vrlo visoko iznad onog što oni govore!

Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima – i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga – ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je, doista, blag i mnogo prašta.

Kad čitaš Kuran između tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju, Mi zastor nevidljivi stavimo,

a na srca njihova pokrivače da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kad ti spomeneš Gospodara svoga u Kuranu, Njega jedinog, oni se preplašeni daju u bijeg.

Mi dobro znamo što oni žele čuti kad te dolaze prisluškivati, i o čemu se sašaptavaju kad nepravednici govore: “Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!”

Vidi što o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu naći Pravi put.

Oni govore: “Zar kad se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?”

Reci: “Hoćete, i da ste kamenje ili željezo,

ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno.” “A tko će nas u život vratiti?”, upitat će oni, a ti reci: “Onaj Koji vas je i prvi put stvorio”, a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: “Kad to?” Ti reci: “Možda ubrzo!

Bit će to onog Dana kad vas On pozove, i odazvat ćete se, hvaleći Ga, i pomislit ćete da ste ostali samo malo vremena.”

Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi jer bi vrag mogao posijati neprijateljstvo među njima, vrag je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.

Gospodar vaš dobro vas poznaje: ako hoće, On će vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na muke staviti. – A Mi tebi nismo dali vlast nad njima.

Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji. Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davidu smo Zebur dali.

Reci: “Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima – ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti.”

Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svom približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvog svako se treba čuvati.

I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti – to je u Knjizi zapisano.

A da ti pošaljemo velike znakove spriječilo Nas je samo to što su ih prijašnji narodi lažnim smatrali; Semudu smo kao očiti znak devu dali, pa su u vezi s njom nepravdu učinili. A velike znakove šaljemo samo za zastrašivanje.

I kada smo ti rekli: “Sve ljude Gospodar tvoj, zaista, obuhvata! A prizor koji smo ti pokazali i drvo prokleto, u Kuranu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali to samo njihovu osionost pojačava.”

I kad rekosmo anđelima: “Poklonite se Adamu!”, oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. “Zar da se poklonim onom koga si Ti od ilovače stvorio?”, reče.

“Reci mi”, reče onda, “evo ovog koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.”

“Odlazi!”, reče On. “A svakom od njih tko te bude slijedio – Pakao će svima vama biti obilna kazna.

I zavódi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imetcima, i u djeci, i daji im obećanja – a sotona ih samo obmanjuje,

ali ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!” A Gospodar je tvoj dovoljan kao zaštitnik!

Gospodar vaš, vas radi, pokreće lađe po moru da biste tražili Njegove blagodati, jer je On prema vama milostiv.

Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nestanu oni koje inače prizivate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete, a čovjek je itekakav nezahvalnik!

Zar ste sigurni da vas On neće u zemlju utjerati ili da protiv vas neće pješčanu oluju poslati, pa da onda sebi zaštitnika nećete naći?

Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put neće na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni? Tad ne biste nikog našli tko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.

Mi smo sinove Adamove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.

A na Dan kad pozovemo sve ljude s predvodnikom njihovim, oni kojima knjiga njihova u desnu ruku data bude, čitat će knjige svoje i neće im, ni koliko končić na hurminoj košpici, nepravda učinjena biti.

Onaj tko je na ovom svijetu bio slijep, bit će slijep i na onome i daleko od svakog dobra.

I zamalo da te oni odvrate od onog što ti Mi objavljujemo, da bi protiv nas nešto drugo iznio, i tad bi te oni smatrali prijateljem.

A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio,

i tada bismo ti, doista, dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikog našao tko bi ti protiv Nas pomogao.

A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali tad ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali,

jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš naići na odstupanje od zakona Našeg.

Obavljaj molitvu kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i molitvu u zoru, jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju.

I bdij dio noći u molitvi - tebi dodatnom; na onome svijetu Gospodar tvoj će te na hvaljeni položaj postaviti.

I reci: \"Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine i izvedi me ishodom Istine! I daruj mi od Sebe moć koja će mi pomoći!\"

I reci: “Došla je istina, a nestalo je laži – laž, zaista, nestaje!”

Mi objavljujemo u Kuranu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.

Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava.

Reci: “Svatko po svom radi, a samo Gospodar vaš zna tko je na Pravom putu.”

Pitaju te o duši. Reci: “Što je duša samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”

A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikog našao tko bi ti protiv Nas pomogao,

ali Gospodar tvoj je prema tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi, zaista, je velika.

Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kuran, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.”

Mi u ovom Kuranu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje,

i govore: “Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje izvorsku vodu ne izvedeš,

ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš,

ili dok na nas nebo u komadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i anđele kao jamce ne dovedeš,

ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspneš; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.” Reci: “Uzvišen neka je Gospodar moj! – Zar ja nisam samo čovjek, poslanik?”

A ljude je, kad im je dolazila uputa, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: “Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?”

Reci: “Kad bi na Zemlji anđeli smireno hodili, Mi bismo im s neba anđela za poslanika poslali.”

Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje.”

Onaj kome Allah ukaže na Pravi put – na Pravom je putu, a onom koga u zabludu odvede – tome, mimo Njega, nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe. Boravište njihovo bit će Pakao – kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo im oganj.

To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: “Zar kad postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja, doista, biti oživljeni?”

Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar stvoriti slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo poriču.

Reci: “Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tad biste škrtarili iz straha da ne potrošite – čovjek je, uistinu, tvrdica.

Mi smo Mojsiju devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Izraelove kad je predcima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: “Ja mislim, o Mojsije, da si ti, doista, opčinjen.”

A Mojsije odgovori: “Ti znaš da ovo nije dao nitko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno, nastradati.”

I faraon odluči da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i njega i one koji su bili s njime – sve.

I poslije toga rekosmo sinovima Izraelovim: \"Naselite se u zemlji, pa kad vrijeme Smaka svijeta nastupi, sve ćemo vas zajedno dovesti.\"

Mi Kuran pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

I kao Kuran, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.

Reci: “Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tlo kad im se on čita,

i govore: ‘Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!’

I padaju licem na tlo plačući, i on im uvećava strahopoštovanje.”

Reci: “Zovite: ‘Allah!’ ili zovite: ‘Milostivi!’ – a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša.” Ne izgovaraj na sav glas Kuran kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga,

i reci: “Hvaljen neka je Allah, Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći – i hvaleći Ga veličaj!”