Tako mi noći kad prekrije,
I Onog Šta muško i žensko stvara:
Uistinu, trud vaš je različit.
Pa što se tiče onog ko daje i boji se,
Pa - olakšaćemo mu (put) za lahkoću;
A što se tiče onog ko škrtari i osjeća se neovisnim,
Pa - olakšaćemo mu za teškoću,
I neće mu koristiti bogatstvo njegovo kad se strovali.
Uistinu! Na Nama je upućivanje,
I uistinu, Naš je drugi i prvi (svijet).
Pa upozoravam vas vatrom plamtećom:
Neće se pržiti njome, sem najnesrećniji,
A odstraniće se od nje najbogobojazniji,
Koji daje imetak svoj, čisteći se,
I kod kojeg nema niko nikakve blagodati da bi bio nagrađen,
Izuzev traženja lica Gospodara njegovog Uzvišenog.
A doista će zadovoljan biti.