سورة Al-Fajr ( The Dawn )

Tako mi zore,

I deset noći,

I parnog i neparnog,

I noći kad odlazi!

Da li je u tome zakletva za posjednika razuma?

Zar nisi vidio kako je postupio Gospodar tvoj sa Adom,

Iremom punim stubišta,

Kojima nisu stvoreni slični u zemljama?

I Semudom, koji su klesali stijene u dolini,

I faraonom, posjednikom kolčeva? -

Koji su prevršili u zemljama,

Te namnožili u njima fesad,

Pa je Gospodar tvoj pustio na njih bič kazne.

Uistinu, Gospodar tvoj je u zasjedi.

Pa što se tiče čovjeka, kad ga iskušava Gospodar njegov, pa mu ukaže čast i podari mu blagodat, tad kaže: \"Gospodar moj mi ukaza čast!\"

A kad ga iskušava, pa mu uskrati opskrbu njegovu, tad kaže: \"Gospodar moj me prezreo!\"

Nikako! Naprotiv! Ne ukazujete čast siročetu,

I ne podstičete hranjenju siromaha,

I nasljedstvo jedete žderačkom pohlepom,

I volite bogatstvo ljubavlju neizmjernom.

Nikako! Kad se zdrobi Zemlja, u mrvice, komadiće,

I dođe Gospodar tvoj i meleci red do reda,

I prinese se Tog dana Džehennem -Tog dana sjećat će se čovjek - a čemu mu sjećanje -

Govorit će: \"O da sam (što) unaprijed poslao za život svoj!\"

Pa Tog dana neće kazniti kaznom Njegovom niko,

Niti će vezati vezom Njegovom iko (kao On)!

O dušo smirena!

Vrati se Gospodaru svom zadovoljna, zadovoljavajuća,

Pa uđi među robove Moje,

I uđi u Džennet Moj!