Onoj o kojoj se oni razilaze.
Zar nismo učinili Zemlju posteljom,
I stvorili vas u parovima,
I učinili san vaš odmorom,
I načinili dan za privređivanje,
I sazdali iznad vas sedam jakih,
I načinili svjetiljku plamteću,
I spustili iz oblaka vodu obilnu,
Da izvedemo njome zrno i bilje,
Uistinu, Dan odluke je vrijeme određeno.
Na Dan kad se puhne u sur pa dođete u grupama,
I otvori nebo, pa bude kapijama,
I pokrenu brda, pa bude fatamorgana,
Uistinu, Džehennem će biti busija,
Za prevršitelje povratište.
Oni će ostati u njemu godinama,
Neće okusiti u njemu hladnoću, niti piće,
Izuzev vrele vode i ledene,
Uistinu, oni se nisu nadali obračunu,
I poricali su ajete Naše laganjem.
A svaku stvar: pobrojali smo je Knjigom.
Zato kušajte. Pa nećemo vam povećati - sem kaznu.
Uistinu, bogobojazni će imati uspjeh:
I jedrih grudi vršnjakinje,
Neće u njemu čuti besmislicu, niti laganje,
Plaća od Gospodara tvog, dar obračunat,
Gospodara nebesa i Zemlje i šta je između njih, Milostivog. Neće moći govoriti s Njim.
Na Dan kad bude stajao Duh i meleci posafani, neće govoriti, izuzev onaj kome dopusti Milostivi - a govoriće tačno.
Taj dan je istinit, pa ko hoće, uzeće ka Gospodaru svom povratište.
Uistinu, Mi vas upozoravamo kaznom bliskom, na Dan kad vidi čovjek šta su unaprijed poslale ruke njegove i rekne nevjernik: \"O da sam prašina!\"