سورة Al-Qiyamah ( The Resurrection )

Ne! Kunem se Danom kijameta,

I ne! Kunem se dušom samooptužujućom!

Misli li čovjek da nećemo sastaviti kosti njegove?

Svakako! Kadri smo da uredimo jagodice njegove!

Naprotiv! Želi čovjek da griješi pred sobom,

Pita: \"Kad će Dan kijameta?\"

Pa kad se ukoči pogled,

I pomrači Mjesec,

I spoji Sunce i Mjesec.

Tog dana reći će čovjek: \"Gdje je pribježište?\"

Nikako! Nema utočišta!

Gospodaru tvom je Tog dana stanište.

Obavijestit će se čovjek Tog dana šta je unaprijed poslao i (šta) zapostavio.

Štaviše, čovjek će protiv duše svoje dokaz biti,

Makar davao opravdanja svoja.

Ne pokreći njime jezik svoj, da bi ga ubrzao.

Uistinu, na Nama je sastavljanje njegovo i učenje njegovo.

Pa kad ga učimo, slijedi učenje njegovo,

Zatim, uistinu na Nama je objašnjavanje njegovo.

Nikako! Naprotiv! Volite ubrzano,

A ostavljate Ahiret.

Lica će Tog dana biti blistava,

Prema Gospodaru svome gledajući,

I lica će Tog dana biti smrknuta,

Znat će da će im se učiniti nesreća.

Nikako! Kad dospije ključnjačama,

I bude rečeno: \"Ko je vrač?\"

I znadne da je to rastanak,

I savije potkoljenica uz potkoljenicu,

Gospodaru tvom biće Tog dana sprovođenje!

Pa nije vjerovao, ni salat obavljao,

Nego je poricao i okretao se,

Zatim odlazio porodici svojoj kočoperno.

Teško tebi i teško,

Ponovo, teško tebi i teško!

Misli li čovjek da će se ostaviti besciljnim?

Zar nije bio kap sperme izbačene?

Zatim je bio zakvačak - pa je stvarao, te usavršio,

Pa načinio od njega par - muško i žensko.

Zar nije Taj kadar da oživi mrtve!