Qaf. Tako mi Kur'ana slavnog,
Naprotiv, čude se da im je došao opominjač između njih, pa nevjernici govore: \"Ovo je stvar čudna:
Zar kad umremo i budemo prašina? To je povratak dalek!\"
Doista znamo šta će Zemlja od njih umanjiti, a kod Nas je Knjiga čuvar.
Naprotiv, porekli su Istinu pošto im je došla, pa su oni o stvari zbrkani.
Pa zar neće pogledati nebo iznad sebe - kako smo ga sazdali i ukrasili ga - a nema ono nikakvih pukotina!
I Zemlju! Rasprostrli smo je i pobacali po njoj planine stabilne, i dali da na njoj nikne od svake vrste lijepe, -
Uvid i opomena za svakog roba koji se obraća.
I spuštamo s neba vodu blagoslovljenu, te dajemo da (pomoću) nje izrastu bašče i zrno žetveno,
I palme visoke - grozdovi njihovi naslagani,
Opskrba za robove - i oživljavamo njome predio mrtvi. Takav će biti izlazak.
Poricali su prije njih: narod Nuhov i stanovnici Ressa i Semud,
I Ad i faraon i braća Lutova,
I stanovnici Ejke i narod Tubba' - svaki je porekao poslanike, pa se obistinila prijetnja Moja.
Pa zar smo malaksali pri stvaranju prvom? Naprotiv, oni su u sumnji o stvaranju novom.
A doista smo stvorili čovjeka i znamo šta mu došaptava duša njegova, a Mi smo mu bliže od vratne vene.
Kad se sretnu susretača dva, zdesna i slijeva, sjedioci,
Ne izusti nijednu riječ, a da nije kod njega promatrač spreman.
I doći će agonija smrti uistinu; to je ono od čega nećeš umaći.
I puhnut će se u sur; to je Dan prijetnje.
I doći će svaka duša, sa njom vodič i svjedok.
\"Zaista si o ovom bio u ravnodušnosti, pa smo s tebe odstranili pokrov tvoj, zato je vid tvoj Danas oštar.\"
A drug njegov će reći: \"Ovo što je kod mene, spremno je.\"
\"Bacite vas dvojica u Džehennem svakog nezahvalnika, buntovnika,
Sprečavatelja dobrog, napasnika, sumnjivca,
Koji je stavljao uz Allaha boga drugog - ta bacite ga u kaznu žestoku.\"
Reći će drug njegov: \"Gospodaru naš! Nisam ja uzrokovao da on prevrši, nego je bio u zabludi dalekoj.\"
(Allah) će reći: \"Ne prepirite se kod Mene, a već sam vam unaprijed poslao prijetnju.\"
Ne mijenja se Riječ kod Mene, i nisam Ja zalim robovima.
Na Dan kad reknemo Džehennemu: \"Jesi li se napunio?\" - i rekne: \"Ima li dodatka?\",
I približi se Džennet bogobojaznima nedaleko:
\"Ovo je ono šta vam se obećavalo, svakom pokajaniku, čuvaru,
Ko se plašio Milostivog u nevidljivosti i došao sa srcem obraćenim.
Uđite u njega u miru; to je Dan vječnosti.\"
Imaće oni u njemu šta htjednu, a kod Nas je dodatak.
A koliko smo uništili prije njih pokoljenja; oni su bili moćniji od njih u sili, pa su krstarili zemljama! Ima li ikakvog pribježišta?
Uistinu, u tome je opomena za onog ko srce ima ili koristi sluh, a on je svjedok.
I zaista smo stvorili nebesa i Zemlju i šta je među njima u šest dana, i nije Nas dotakao nikakav umor.
Pa strpi se nad onim šta govore i slavi sa hvalom Gospodara svog, prije izlaska Sunca, i prije zalaska.
I od noći: pa slavi Ga i poslije sedždi.
I osluškuj Dan (kad) pozove pozivač iz mjesta bliskog,
Dan kad budu čuli krik istinski - to će biti Dan izlaska.
Uistinu! Mi, Mi oživljavamo i usmrćujemo i Nama je dolazište.
Na Dan kad raspukne Zemlja od njih, u žurbi (će biti). To će biti sabiranje za Nas lahko.
Mi smo Najbolji znalac onog šta govore, i nisi ti nad njima prisila. Zato podsjećaj Kur'anom onog ko se boji prijetnje Moje.
