Reci: \"Jeste li vidjeli šta prizivate mimo Allaha? Pokažite mi šta su to stvorili od zemlje, ili imaju oni udio u nebesima? Dajte mi Knjigu prije ove ili tračak znanja, ako istinu govorite.\"
Ili govore: \"Izmišlja ga!\" Reci: \"Ako sam ga izmislio - pa ne vladate sa mnom zbog Allaha nimalo. On je Najbolji znalac onog šta o njemu govorite. Dovoljan je On svjedok između mene i između vas, a On je Oprosnik, Milosrdni.\"
Reci: \"Nisam bio novina od poslanika, i ne znam šta će se sa mnom učiniti, niti sa vama. Slijedim jedino šta mi se objavljuje i ja sam samo opominjač jasni.\"
Reci: \"Vidite li: ako je od Allaha, a ne vjerujete u njega, a posvjedočio je svjedok od sinova Israilovih na sličnom njemu pa je vjerovao - a uzoholili ste se?\" Uistinu! Allah ne upućuje narod zalima.
I oni koji ne vjeruju govore o onima koji vjeruju: \"Da je dobro, ne bi nas u tome pretekli.\" A kako se njime ne upućuju, to će reći: \"Ovo je laž stara.\"
I prije njega je Knjiga Musaova bila vodilja i milost, a ova Knjiga je potvrda na jeziku arapskom, da upozori one koji zulm čine, i radosna vijest za dobročinitelje.
A wassijetili smo čovjeku prema roditeljima njegovim: dobro. Nosila ga je majka njegova prisilno i rodila ga prisilno; a nošenje njegovo i odbijanje njegovo od dojenja je trideset mjeseci; dok, kad dostigne zrelost svoju i dostigne četrdeset godina, rekne: \"Gospodaru moj! Potakni me da zahvaljujem na blagodati Tvojoj koju si podario meni i roditeljima mojim, i da radim dobro s kojim si zadovoljan, i napredak meni u potomstvu mom. Uistinu, ja sam Ti se pokajao i uistinu sam ja od muslimana.\"
To su oni od kojih primamo najbolje šta su radili, a preći ćemo preko zlih djela njihovih, među stanovnicima Dženneta će biti. Obećanje koje im se daje istinito je.
A onaj koji roditeljima svojim rekne: \"Uff vama oboma! Plašite li me da ću biti izvađen, a već su minule generacije prije mene?\" A oni oboje preklinju Allaha: \"Teško tebi! Vjeruj! Doista, obećanje Allahovo je Istina.\" Tad govori: \"Ovo su samo priče ranijih.\"
A na Dan kad se oni koji nisu vjerovali, izlože na vatru: \"Proćerdali ste svoje dobre stvari u životu svom dunjalučkom i uživali u njima. Pa danas ćete biti plaćeni kaznom prezrenom, zbog toga što ste se oholili na Zemlji bez ikakva prava, i što ste griješili.\"
I spomeni brata Adovog, kad je upozoravao narod svoj u pješčanim brdima - a doista su prolazili opominjači prije njega i poslije njega: \"Obožavajte samo Allaha; uistinu, ja se plašim nad vama kazne Dana strašnog.\"
Pa pošto ga ugledaše (kao) oblak (koji) napreduje ka dolinama njihovim, rekoše: \"Ovo je oblak koji će nam kišu dati.\" Naprotiv, to je ono šta ste požurivali - vjetar, u njemu kazna bolna,
I zaista smo osposobili njih u onom u čemu nismo osposobili vas. I načinili smo im sluh i vidove i srca; pa nije im koristio sluh njihov, niti vidovi njihovi, a ni srca njihova nimalo, kad su nijekali ajete Allahove, i snašlo ih je ono čemu su se ismijavali.
Pa što ih nisu pomogli oni koje su mimo Allaha uzimali bogovima kao sredstvo približenja? Naprotiv, iščezli su od njih. A to je bila laž njihova i ono što su izmišljali.
I kad ti upravismo skupinu džinna da slušaju Kur'an - pa pošto su mu prisustvovali, rekoše: \"Šutite!\" - pa pošto je završeno, vratiše se narodu svom (kao) opominjači.
Zar nisu vidjeli da je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju - a nije se umorio stvaranjem njihovim - kadar da oživi mrtve? Svakako! Uistinu! On nad svakom stvari ima moć.
A na Dan kad se oni koji ne vjeruju izlože na vatru: \"Zar ovo nije Istina?\" - reći će: \"Svakako, Gospodara nam našeg.\" Reći će: \"Pa iskusite kaznu za to što niste vjerovali.\"
Zato se strpi, kao što se strpio odlučni između poslanika, i ne požuruj im. Kao da su oni - na Dan kad vide ono čime im se prijetilo - zadržani samo čas dana. Informacija (je to). Pa hoće li biti uništen (iko) osim naroda grješnika?