I doista smo poslali Musaa sa znakovima Našim: \"Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlost i opomeni ih danima Allahovim.\" Uistinu, u tome su znaci svakom strpljivom, zahvalnom.
I kad reče Musa narodu svom: \"Sjetite se blagodati Allahove nad vama, kad vas je izbavio od ljudstva faraovnovog, mučili su vas zlom kaznom i klali sinove vaše, a davali da žive žene vaše; a u tome je bilo strašno iskušenje od Gospodara vašeg.\"
Zar vam nije stigla vijest onih prije vas: naroda Nuhovog i Ada, i Semuda i onih poslije njih? Zna ih samo Allah. Dolazili su im poslanici njihovi sa jasnim znacima, pa su stavljali ruke svoje u usta svoja, i govorili: \"Uistinu, mi ne vjerujemo u ono s čim ste poslani, i uistinu, mi smo prema onom čemu nas pozivate u sumnji ozbiljnoj.\"
Rekli bi poslanici njihovi: \"Zar je u Allaha sumnja, Stvoritelja nebesa i Zemlje? Poziva vas da vam oprosti grijehe vaše i ostavi vas do roka određenog.\" Rekli bi: \"Vi ste samo smrtnici slični nama! Želite da nas odvratite od onog šta obožavaju očevi naši, zato nam dajte dokaz jasan.\"
Poslanici njihovi bi im rekli: \"Mi smo samo smrtnici slični vama, međutim Allah obdaruje koga hoće od robova Svojih. I nije za nas da vam donosimo dokaz, izuzev s dozvolom Allahovom. I u Allaha zato neka se pouzdaju vjernici!
A zašto da se ne pouzdamo u Allaha, a već nas je uputio putevima našim. I sigurno ćemo se strpiti nad onim čim nas uznemiravate; a u Allaha zato neka se pouzdaju oni koji se pouzdavaju.\"
A oni koji nisu vjerovali rekli bi, poslanicima svojim: \"Sigurno ćemo vas protjerati iz zemlje naše, ili ćete se sigurno vratiti u millet naš.\" Tad bi im objavljivao Gospodar njihov: \"Sigurno ćemo uništiti zalime,
Primjer onih koji ne vjeruju u Gospodara svog: Djela njihova su kao pepeo kojeg raznese vjetar u danu olujnom. Neće upravljati ni nad čim od onog šta su zaradili. To je ta zabluda daleka.
I izaći će Allahu svi, pa će slabi reći onima koji su se oholili: \"Uistinu, mi smo bili vaše pristalice, pa hoćete li vi biti ti koji će nam imalo koristiti protiv kazne Allahove?\" Reći će: \"Da je nas uputio Allah, sigurno bismo (mi) vas uputili. Isto nam je uzrujavali se ili trpili; nema za nas nikakva pribježišta.\"
I reći će šejtan, pošto stvar bude presuđena: \"Uistinu! Allah vam je dao obećanje istinito, i obećao sam vam, pa sam vas iznevjerio. I nisam ja nad vama imao nikakvu vlast osim što sam vas pozivao, pa ste mi se odazvali. Zato ne korite mene, a korite duše svoje. Nisam ja pomagač vaš, niti ste vi pomagači moji. Uistinu, ja sam poricao to što ste me pridruživali ranije.\" Uistinu, zalimi - imaće oni kaznu bolnu.
I biće dato da oni koji vjeruju i čine dobra djela uđu u bašče ispod kojih teku rijeke, vječno će biti u njima s dozvolom Gospodara njihovog. Pozdrav njihov u njima će biti: \"Selam!\"
Reci robovima Mojim koji vjeruju, (da) obavljaju salat i udjeljuju od onog čim smo ih opskrbili, tajno i javno, prije no dođe Dan u kojem neće biti trgovine, niti prijateljstva.
Allah je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju, i spušta s neba vodu, pa izvodi njome voće, (kao) opskrbu za vas; i potčinio vam je plovilo, da plovi morem po naredbi Njegovoj, i potčinio je za vas rijeke;
I daje vam od svačeg što od Njega tražite; a ako biste brojali blagodati Allahove, ne biste ih izračunali. Uistinu, čovjek je uveliko zalim, nezahvalnik!
Gospodaru moj! Uistinu, oni su zaveli mnoge od ljudi. Pa ko mene slijedi, pa uistinu on je od mene, a ko me ne posluša - pa uistinu, Ti si Oprosnik, Milosrdni.
Gospodaru naš! Uistinu! Ja sam naselio neke od potomaka svojih u dolini neobradivoj, kod Kuće Tvoje Svete, Gospodaru naš, da bi obavljali salat; zato učini da srca ljudi žude ka njima, i opskrbi ih (nekim) od plodova, da bi oni zahvaljivali.
I upozori ljude Danom (kad) će im doći kazna, pa će reći oni koji su činili zulm: \"Gospodaru naš! Ostavi nas do roka bliskog. Odazvaćemo se pozivu Tvom, i slijedićemo poslanike.\" Zar se niste kleli prije da vam nema nikakva nestanka?