Tako mi onih koji dahćući jure,
Pa onih koji iskre krešu,
Te onih koji napadaju jutrom,
Pa prodiru time u sred skupine:
Uistinu! Čovjek je Gospodaru svome nezahvalan,
I uistinu, on je tome svjedok,
I uistinu, on je u ljubavi prema dobru žestok.
Pa zar ne zna, kad se rasturi šta je u kaburima,
I otkrije šta je u prsima -
Uistinu će Gospodar njihov o njima Tog dana biti Obaviješteni.
