Reci: \"Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite.\"
Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.
Zar oni da govore: \"On ga izmišlja!\" Reci: \"Pa, ako ga izmišljam, vi mene od kazne Allahove nećete moći odbraniti; On dobro zna šta o Kur'anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prašta i samilostan je.\"
Reci: \"Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan da otvoreno opominjem.\"
Reci: \"Kažite vi meni šta će s vama biti ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedočio da je i on od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili.\" Allah, zaista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sebi nepravdu čini.
I govore nevjernici o vjernicima: \"Da je kakvo dobro, nas oni u tome ne bi pretekli.\" A kako pomoću njega Pravi put nisu našli, sigurno će reći: \"Ovo je još davna izmišljotina.\"
Knjiga Musaova je bila putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji čine dobro.
Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: \"Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.\"
Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.
A onaj koji roditeljima svojim kaže: \"Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!\" – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: \"Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!\" On odgovara: \"To su izmišljotine naroda drevnih!\"
A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: \"Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili.\"
I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao – a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: \"Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ćete biti u mukama na Velikome danu!\" –
I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: \"Ovaj nam oblak kišu donosi!\" – \"Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,
Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo ono čemu su se ismijavali.
A zašto im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i laži.
\"O narode naš\" – govorili su – \"mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje.
A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: \"Zar ovo nije istina?\" – odgovoriće: \"Jest, Gospodara nam našeg!\" – \"E pa iskustite patnju\" – reći će On – \"jer ste stalno poricali.\"
Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe! A onoga Dana kada dožive ono čime im se prijeti, učiniće im se da su ostali samo jedan čas dana. I dosta! A zar će ko drugi biti uništen do narod raskalašeni!