Surah Es Saffat

Tako Mi onih u redove poredanih

i onih koji odvraćaju

i onih koji Opomenu čitaju –

vaš Bog je, uistinu, Jedan,

Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istōkā!

Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili

i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga

da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju

da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,

a onoga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava.

Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovače.

Ti se diviš a oni se rugaju,

a kada im se savjeti upućuju oni ih ne prihvaćaju,

i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču,

i govore: \"Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!

Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni

i naši preci davni?\"

Reci: \"Da, a bićete i poniženi!\"

To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati

i reći: \"Teško nama, ovo je – Sudnji dan!\"

Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!

Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali

mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi

i zaustavite ih, oni će biti pitani:

\"Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?\"

Ali, toga Dana oni će se sasvim prepustiti

i jedni drugima prebacivati:

\"Vi ste nas varali.\"

\"Nismo\" – odgovoriće – \"nego vi niste htjeli vjerovati,

a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili

i riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,

a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili.\"

I oni će toga dana zajedno na muci biti,

jer Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti.

Kad im se govorilo: \"Samo je Allah Bog!\" – oni su se oholili

i govorili: \"Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?\"

A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,

a vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti –

kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti!

A Allahovi iskreni robovi

posebnu će opskrbu imati,

razno voće, i biće poštovani

u džennetskim baščama nâslādā,

na divanima, jedni prema drugima,

biće posluženi pićem – iz izvora koji će stalno teći –

bistrim i prijatnim onima koji budu pili,

od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.

Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih,

kao da su one jaja pokrivena.

I oni će jedan s drugim razgovarati,

i jedan od njih će reći: \"Imao sam druga jednoga

koji je govorio: 'Zar i ti vjeruješ

da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?'\"

\"Hoćete li pogledati?\"

I on će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.

\"Allaha mi\" – reći će – \"zamalo me nisi upropastio;

da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio.\"

\"A mi, je l' de, više nećemo umirati? –

jednom smo umrli – više nećemo biti mučeni,

to će, zaista, uspjeh veliki biti!\"

Za ovako nešto neka se trude trudbenici!

A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum

koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?

To je drvo koje će usred Džehennema rasti;

plod će mu poput glava šejtanskih biti.

Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,

zatim će to s ključalom vodom izmiješati,

a potom će se, sigurno, opet u Džehennem vratiti.

Oni su očeve svoje u zabludi zatekli

pa i oni stopama njihovim nastavili,

a i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili,

iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;

zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,

samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.

A kada Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:

njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili

i samo potomke njegove u životu ostavili,

i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali:

\"Mir Nuhu od svjetova svih!\"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

on je bio rob Naš, vjernik,

a ostale smo poslije potopili.

Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,

kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,

kad je ocu svome i narodu svome rekao: \"Čemu se to vi klanjate?

Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?

I šta o Gospodaru svjetova mislite?\"

I on baci pogled na zvijezde,

pa reče: \"Ja ću se, evo, razboljeti!\" –

i oni ga napustiše, uzmaknuvši,

a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: \"Zašto ne jedete?

Šta vam je, što ne govorite?\" –

i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,

pa mu narod trkom dođe.

\"Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?\" – upita –

\"kad Allah stvara i vas i ono što napravite?\"

\"Pripremite za njega lomaču\" – povikaše – \"pa ga u vatru bacite!\"

I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

\"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio\" – reče – \"On će me kuda treba uputiti.

Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!\" –

i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: \"O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?\" – \"O oče moj\" – reče – \"onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.\"

I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,

Mi ga zovnusmo: \"O Ibrahime,

ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –

to je, zaista, bilo pravo iskušenje!\" –

i kurbanom velikim ga iskupismo

i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:

\"Nek je u miru Ibrahim!\"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,

i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,

i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.

I Musau i Harunu smo milost ukazali,

pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

i pomogli im da pobijede,

i Knjigu im jasnu dali

i obojicu na Pravi put uputili

i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali:

\"Nek su u miru Musa i Harun!\"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.

I Iljas je bio poslanik.

Kad on reče narodu svome: \"Zar se ne bojite?

Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate,

Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?\" –

oni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi oni biti bačeni,

samo neće oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.

I sačuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim:

\"Nek je u miru Iljas!\"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

a on je bio rob Naš, vjernik.

I Lut je bio poslanik.

Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili –

osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali –

a ostale smo uništili,

i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju

i noću, pa zašto se ne urazumite?

I Junus je bio poslanik.

I on pobježe na jednu lađu prepunu

i baci kocku i kocka na njega pade,

i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor,

i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale,

sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni,

i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,

i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve,

i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,

i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.

A upitaj ih: \"Zar su za Gospodara tvoga – kćeri, a za njih – sinovi,

zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?\"

Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore:

\"Allah je rodio\" – oni su, zaista, lažljivci.

Zar je On kćeri sinovima pretpostavio?

Šta vam je, kako rasuđujete?!

Zašto ne razmislite?

Ili, gdje vam je dokaz očiti?

Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

Mnogobošci između Njega i džina srodstvo uspostavljaju, a džini odavno znaju da će oni koji tako govore u vatru biti bačeni –

hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!

Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.

Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,

ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti,

možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti.

\"Svakome od nas mjesto je određeno,

mi smo u redove poredani,

i samo Njega hvalimo!\"

A oni su, sigurno, govorili:

\"Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,

sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!\"

Ali u Kur'an ne htjedoše povjerovati, i znaće oni!

A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima:

\"Oni će biti, doista, potpomognuti

i vojska Naša će zacijelo pobijediti!\"

Zato se okreni od njih za neko vrijeme

i posmatraj ih, i oni će posmatrati!

Zar oni kaznu Našu da požuruju?

Kad ih ona stigne, zlo će jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!

Zato se okreni od njih za neko vrijeme

i posmatraj, i oni će posmatrati!

Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! –

i mir poslanicima

i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!