Bosnian
Surah Es Saffat - Aya count 182
Tako Mi onih u redove poredanih
i onih koji Opomenu čitaju –
vaš Bog je, uistinu, Jedan,
Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istōkā!
Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili
i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga
da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju
da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,
a onoga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava.
Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovače.
Ti se diviš a oni se rugaju,
a kada im se savjeti upućuju oni ih ne prihvaćaju,
i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču,
i govore: "Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!
Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni
Reci: "Da, a bićete i poniženi!"
To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati
i reći: "Teško nama, ovo je – Sudnji dan!"
Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!
Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali
mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi
i zaustavite ih, oni će biti pitani:
"Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?"
Ali, toga Dana oni će se sasvim prepustiti
i jedni drugima prebacivati:
"Nismo" – odgovoriće – "nego vi niste htjeli vjerovati,
a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili
i riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,
a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili."
I oni će toga dana zajedno na muci biti,
jer Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti.
Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" – oni su se oholili
i govorili: "Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?"
A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,
a vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti –
kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti!
A Allahovi iskreni robovi
posebnu će opskrbu imati,
razno voće, i biće poštovani
u džennetskim baščama nâslādā,
na divanima, jedni prema drugima,
biće posluženi pićem – iz izvora koji će stalno teći –
bistrim i prijatnim onima koji budu pili,
od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.
Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih,
kao da su one jaja pokrivena.
I oni će jedan s drugim razgovarati,
i jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednoga
koji je govorio: 'Zar i ti vjeruješ
da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?'"
I on će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.
"Allaha mi" – reći će – "zamalo me nisi upropastio;
da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio."
"A mi, je l' de, više nećemo umirati? –
jednom smo umrli – više nećemo biti mučeni,
to će, zaista, uspjeh veliki biti!"
Za ovako nešto neka se trude trudbenici!
A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum
koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?
To je drvo koje će usred Džehennema rasti;
plod će mu poput glava šejtanskih biti.
Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,
zatim će to s ključalom vodom izmiješati,
a potom će se, sigurno, opet u Džehennem vratiti.
Oni su očeve svoje u zabludi zatekli
pa i oni stopama njihovim nastavili,
a i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili,
iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;
zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,
samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.
A kada Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:
njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili
i samo potomke njegove u životu ostavili,
i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali:
"Mir Nuhu od svjetova svih!"
Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
on je bio rob Naš, vjernik,
a ostale smo poslije potopili.
Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,
kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,
kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate?
Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?
I šta o Gospodaru svjetova mislite?"
I on baci pogled na zvijezde,
pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" –
i oni ga napustiše, uzmaknuvši,
a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete?
Šta vam je, što ne govorite?" –
i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,
"Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" – upita –
"kad Allah stvara i vas i ono što napravite?"
"Pripremite za njega lomaču" – povikaše – "pa ga u vatru bacite!"
I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.
"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" – reče – "On će me kuda treba uputiti.
Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" –
i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.
I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" – "O oče moj" – reče – "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati."
I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,
Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,
ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –
to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" –
i kurbanom velikim ga iskupismo
i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:
Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,
i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,
i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.
I Musau i Harunu smo milost ukazali,
pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili
i pomogli im da pobijede,
i obojicu na Pravi put uputili
i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali:
"Nek su u miru Musa i Harun!"
Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.
Kad on reče narodu svome: "Zar se ne bojite?
Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate,
Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" –
oni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi oni biti bačeni,
samo neće oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.
I sačuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim:
Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
a on je bio rob Naš, vjernik.
Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili –
osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali –
i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju
i noću, pa zašto se ne urazumite?
I on pobježe na jednu lađu prepunu
i baci kocku i kocka na njega pade,
i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor,
i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale,
sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni,
i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,
i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve,
i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,
i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.
A upitaj ih: "Zar su za Gospodara tvoga – kćeri, a za njih – sinovi,
zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?"
Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore:
"Allah je rodio" – oni su, zaista, lažljivci.
Zar je On kćeri sinovima pretpostavio?
Šta vam je, kako rasuđujete?!
Ili, gdje vam je dokaz očiti?
Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!
Mnogobošci između Njega i džina srodstvo uspostavljaju, a džini odavno znaju da će oni koji tako govore u vatru biti bačeni –
hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!
Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.
Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,
ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti,
možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti.
"Svakome od nas mjesto je određeno,
mi smo u redove poredani,
A oni su, sigurno, govorili:
"Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,
sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!"
Ali u Kur'an ne htjedoše povjerovati, i znaće oni!
A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima:
"Oni će biti, doista, potpomognuti
i vojska Naša će zacijelo pobijediti!"
Zato se okreni od njih za neko vrijeme
i posmatraj ih, i oni će posmatrati!
Zar oni kaznu Našu da požuruju?
Kad ih ona stigne, zlo će jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!
Zato se okreni od njih za neko vrijeme
i posmatraj, i oni će posmatrati!
Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! –
i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!